Strah je prirodna reakcija na doživljaj opasnosti. On je dar evolucije zbog kojeg se u tijelu pale mehanizmi i pripremaju nas ili konje za reakciju bijega ili borbe, “smrzavanja” ili padanja u nesvijest.
Iako je strah prirodan, često nam smeta, kod nas samih i pogotovo kod konja.
Pas koji je protrčao, konj koji galopira iz naših leđa, plastična vrećica, lokva, veći kamen čudnog oblika, odvajanje od krda... sve to mogu biti strašne stvari za našeg konja, a njegove reakcije mogu varirati od toga da postane dekoncentriran do toga da eksplodira rodeo nastupom ili punim galopom što dalje od strašne stvari ili natrag prema sigurnosti poznatog pašnjaka ili štale. Nas to naravno frustrira, “...takvo kukavičko ponašanje za koje nema razloga!”... Ali zapravo iz pozicije konja sve te reakcije vrlo su opravdane i ništa više i ništa manje nego prirodne.
Od kad postoje, konji su bili hrana drugim životinjama. Njihovo preživljavanje ovisilo je o mogućnosti da što prije osjete i uoče lovca te da na vrijeme pobjegnu.
Konj kakvog poznajemo izgleda i ponaša se tako jer je morao preživjeti. Duge noge i kopita ima kako bi mogao brzo pobjeći, ogromna pluća i velike nozdrve također su mu potrebne za podržavanje bijega, odlično osjetilo mirisa na koje često zaboravljamo pomaže mu u ranom otkrivanju opasnosti, zbog očiju postavljenih sa strane konj vidi 3 puta širu sliku od nas, a uši koje se mogu okretati u svim smjerovima i slušati na više strana istovremeno čuju frekvencije koje mi ni ne zamjećujemo. Konj ima super senzore za opasnost.
Zato ako ste do sada krivili vašeg konja za kukavičluk i ljutili se na njega, sada znate da on nije kukavica već se ponaša posve prirodno.
Isto tako ako razumijemo da nisu svi konji isti (kao ni mi) , neki su hrabriji, a neki plašljiviji, možemo odbaciti uspoređivanje s drugim hrabrijim konjima i frustracije koje iz toga proizlaze.
Ako prisiljavamo konja da se souči sa strahom to ne samo da nam neće pomoći već može i produbiti i povećati problem jer: 1. Mi dovodimo konja u “opasnu” situaciju i njegovo povjerenje u nas se smanjuje; 2. Konj ne može učiti ako je u stanju straha kada rade njegovi instinkti i pale se mehanizmi za bijeg ili borbu; 3. Idemo potpuno protiv njegove prirode koja mu govori da se makne od opasnosti; 4. U takvim situacijama najčešće i nama poraste adrenalin te počinjemo plitko disati, uplašimo se, uzrujamo se i/ili naljutimo pa naš konj ima još više razloga za strah .
Ako želimo pomoći svom konju da se prestane bojati, najprije MI trebamo poraditi na svojim psihofizičkim reakcijama.
Ostati mirni i disati, za početak. Već samo to će pomoći, a ako još naučimo načine i pomognemo konju da podigne samopouzdanje, ojačati ćemo ne samo konja već i odnos koji imamo s njime.
Postoje jednostavne vježbe koje mogu pomoći vašem konju da se na postepen i miran način suoči sa svojim strahom i da kroz misaoni proces shvati da “strašne stvari” i nisu tako strašne . Na taj način konji nauče razmišljati i pitati vas za sljedeći korak ako nisu sigurni, također postaju hrabriji i pouzdaniji te je i za vas i za konje rizik od ozljeda manji. Tko god je krenuo tim putem osjetio je da mu rastu krila jer stvari koje su se činile nemogućim postaju moguće, zbog toga se ovaj tekst zove “krila straha”. Jer rastete, zajedno sa vašim konjem, u samopouzdanju, razumijevanju i upoznavanju konja, ali i sebe. Kad krila počnu rasti sve se mijenja...
Zbog toga što je iznimno važno kako radimo određenu vježbu, a ne samo što radimo ovdje nećemo opisivati vježbe. Za kraj samo želimo reći da je za početak dovoljno samo nekoliko rekvizita i par jednostavnih pravila kojih se vi trebate držati. Ako želite naučiti osnovne vježbe javite nam se i biti ćemo presretni da vam možemo pomoći.