Iako se povezanost s konjem događa spontano i prirodno kada konj u nama vidi sigurnost, postoje stvari koje možemo učiniti kako bi ubrzali taj proces i pokazali konju da smo vrijedni njegovog povjerenja.
Evo mojeg kratkog popisa :
1. Nemojte dati konju razlog da vas se boji
Kažu da se konji boje predatora, ali to nije posve točno. Konji se boje predatorskog načina ponašanja. Oni su kroz cijelu svoju evoluciju bili plijen i zbog toga su morali postati stručnjaci u čitanju energije i namjere lovaca s kojima su dijelili prostor. Danas dijele prostor većinom s čovjekom, ali nešto tisuća godina koliko je prošlo od pripitomljavanja konja (povijesničari kažu da je čovjek pripitomio konja oko 4000 pr.kr.) neusporedivo je s 55 milijuna godina (neki znanstvenici tvrde da je predak konja eohipus postojao čak prije 65 milijuna godina) evolucije konja koji su se od tada usavršavali za uočavanje i reagiranje na opasnost.
Ukoliko se osjećaju ugroženi našim ponašanjem konji se počinju bojati NAS, a to baš i nije ono što želimo ukoliko nam je stalo da s njima izgradimo odnos.
Dakle, kad ste s konjem vježbajte strpljenje i empatiju.
2. Često radite jednostavne stvari u kojima i vi i konj uživate
Bez obzira na to da li imate problema sa svojim konjem ili imate novog konja s kojim se želite povezati... ili želite obnoviti, učvrstiti, poboljšati povezanost s konjem kojeg već poznajete, aktivnosti koje su ugodne i konju i vama učiniti će velike promjene na bolje u vašem odnosu.
Moj Lino bio je nepovjerljiv i pomalo anksiozan kad sam ga kupila i prvu godinu našeg zajedničkog života proveo je na malom imanju kod moje najbolje prijateljice s još dva konja i nekoliko magaraca. Kad sam ga preselila na ranč gdje je bilo više konja njegova anksioznost se toliko rasplamsala da sam se i ja nerijetko tako osjećala gledajući ga i radeći s njime tih prvih nekoliko mjeseci. Bio je stalno uzrujan i u prvih mjesec i pol dana tri puta tako lupio u glavu da smo dva puta morali zvati veterinare zbog šivanja. S vremenom i s puno rada on se smirivao, ali osjećala sam da nismo povezani jer je njegova pažnja uvijek bila podijeljena između mene i krda u kojem boravi. Onda sam odlučila promijeniti pristup... Svako naše druženje započela bi sa vježbama uzemljivanja i disanja za mene, a za Linu sam izabrala "svjesno četkanje" -tehniku koju sam osmislila zahvaljujući njemu i njegovoj anksioznoj fazi. O tehnici ću detaljnije pisati drugom prilikom, ali poanta je da ga je takvo dugo i opušteno četkanje smirivalo i opuštalo te smo nakon toga mogli otići u šetnju ili raditi nešto drugo i on se ponovno mogao povezati sa sobom i sa mnom, a smirena faza polako je zamijenila fazu anksioznosti.
Nije toliko važno što radite već da je to najjednostavnija opuštajuća aktivnost koju možete raditi sa svojim konjem.
Ako je to četkanje, super! Ako je to šetnja, još bolje! Ako je to samo provođenje vremena s konjem u ispustu ili odlazak na pašu, to je sjajno! Poanta je u tome da ste i vi i konj opušteni i da vam je ugodno jer tada konj počinje shvaćati da se u vašem društvu može opustiti i uživa u vremenu provedenom s vama. Iz toga se rađa povezanost. Kada je konju ugodno s vama, on tada voli biti s vama.
3. Pokažite mu da vam je stalo
Možete biti sjajni u bilo kojoj tehnici s konjima i uspješni u bilo kojoj disciplini, ali to ne znači da ste povezani s konjem (iako jedno nikako ne isključuje drugo). Ono što želim reći je da ukoliko se želite povezati s vašim konjem nije toliko bitno koliko ste vješti i koliko znate već koliko vam je bitno da je vaš konj dobro i da se dobro osjeća. Bitno je koliko vam je stalo do njega i kako to pokazujete.
Kad sam imala 11 godina počela sam jahati Lille Klausa, Dartmoor ponija od 8 godina koji je bio na glasu kao rodeo poni, onaj koji bježi i ne da se uloviti, koji neće u prikolicu... Moja sreća je bila u tome što ga nitko osim mene neko vrijeme nije mogao jahati pa sam imala priliku biti s njim 5 puta tjedno. Nakon svakog treninga sam ga sušila slamom i ručnicima dok ne bi bio suh pa bi ga iščetkala da mu bude ugodno, svaki put sam mu nosila jabuke i mrkve, ljeti bi ga kupala u štali jer ga nisam smjela voditi van (niti na uzdu) da ne bi pobjegao. Voljela sam ga cijelim srcem i radila sve što sam mogla da mu život bude ljepši. Nakon godine dana Klaus i ja šetali smo se po hipodromu i išli svugdje samo na ular, smirio se, počeli su ga jahati i drugi jahači, nije mi nikad radio probleme kod ukrcaja u prikolicu, nije više fascinirao slučajne prolaznike svojim rodeo nastupima (samo u iznimnim situacijama) i bio mi je prekrasan partner divne tri godine.
Konji vide koliko nam je stalo i ako im pristupimo s ljubavlju oni će nam dati sebe.
4. Pružite konju sigurnost u situacijama u kojima se osjeća nesigurno
Da li se uplašite i teško se smirite kada se vaš konj uplaši? Da li pokušavate smiriti vašeg konja mahanjem, povisivanjem tona ili kažnjavanjem ponašanja?
Ako je odgovor da na bilo koje gornje pitanje znači da u situacijama kada možete biti podrška svome konju i pružiti mu sigurnost vi to propuštate učiniti.
Rad s konjima najviše se svodi na rad na sebi.
Iako stalno radimo na tome kako najbolje pristupiti konju i naučiti ga nečemu ipak najviše od svega nam pomaže ili odmaže naše ponašanje koje,kako znamo, izvire iznutra iz naših navika, stavova, nesigurnosti, uvjerenja...
Ovisno o situaciji koja kod vašeg konja izaziva nesigurnost postoje razni načini kako mu možete pomoći da razvije samopouzdanje, ali kada se situacija već događa najbolje što možete napraviti je ne paničariti ni kažnjavati konja.
Disanje je vrlo važno u radu s konjima, pa bi sljedeći korak u smirivanju bio svjesno produbljivanje vašeg daha koji će utjecati na vaše psihofizičko stanje.
Redoviti rad na samopouzdanju konja i vas, te duboko disanje u situacijama u kojima se uznemirite mogu za vas i vašeg konja napraviti velike promjene. Važno je da vi postanete sigurno mjesto za vašeg konja, a to možete jedino ako ste smireni.
5. Postavite granice da se i vi možete osjećati ugodno u društvu vašeg konja
I šećer na kraju - nešto posebno za vas.
Često govorim o tome što mi možemo napraviti za konja da mu bude ugodno, ali to ne znači da trebamo zanemariti sebe.
Ukoliko se mi ne osjećamo ugodno s našim konjima ne možemo se niti povezati sami sa sobom (pa ni s njima).
Važno je da osvijestite koje situacije su vam neugodne; da li je to kada vas konj gura ramenom ili kada se neće zaustaviti pa ga morate vući za povodac, ili se gura u vaš prostor i grize... Za sve ove situacije može se pronaći riješenje da vam zajedničko vrijeme bude ugodno i da možete zajedno napredovati i rasti.
Kada postavite granice i konj ih razumije biti će vam puno lakše bilo što raditi s konjem jer nećete stalno iznova morati opominjati konja.
Ukoliko se bojite svojeg konja najbolje je potražiti pomoć od nekoga tko zna s konjima da vam pomogne u onome što vam je teško.
Nadam se da su vam ovi mali savjeti bili od koristi. Ukoliko imate pitanja možete se ulogirati na dnu stranice i postaviti svoje pitanje u komentarima.
<3 Želimo vam povezanost, puno uspjeha i lijepih trenutaka s konjima!
p.s. Ako vas zanima kako mi gledamo na socijalizaciju, resocijalizaciju i ujahivanje konja možete pročitati više na ponudi na našoj stranici.
Ako vas zanimaju blogovi o samopouzdanju škicnite naš blog Krila straha i Rekviziti i rad na samopouzdanju konja.
Vaš Projekt Jednorog