• Maja Zivanovic

Povezanost I. dio

Updated: May 14

Zašto nas konji toliko privlače i što znači povezati se s njima? Da li se to događa prirodno ili moramo nešto učiniti da se povežemo s konjem? Da li postoje neke predispozicije da se zaljubimo u konje?

Odgovore (i još pitanja) možete pronaći u ovom blogu.

Maja Živanović i njezin Lino, proljeće 2019.

Sjećam se kada sam prvi puta vidjela konje, imala sam 4 ili 5 godina.

S vrtićem sam bili u posjetu Zagrebačkom Hipodromu. Sjećam se trenutka kad sam ušla u jednu od hipodromskih štala... Snop svjetla je tvorio trag po zraku i štalskoj prašini i ocrtavao svjetle oblike na podu i po glavama nekih konja. Bila sam očarana tim ogromnim glavama i očima konja koji su pružali svoje vratove prema nama da bi nas bolje pogledali i vidjeli da li možda nosimo neke poslastice.

Vrijeme je za mene tada usporilo, to je bio čaroban trenutak...

Doživjela sam ih tada kao stvorenja puna topline i nježnosti, to je bio moj prvi dojam konja.

Od toga dana samo sam željela biti blizu tim divnim bićima koja su toliko puno utjecala na mene i moj život.

Mnogi ljubitelji konja imaju priče poput ove, puno nas vjeruje da imamo i neke genetske predispozicije da se zaljubimo u konje, i to također može biti istina.


Obitelj mog oca imala je konje generacijama, moj pradjed jako ih je volio i lijepo se odnosio prema svojim konjima koji su mu pomagali u radu na polju. Baka mi je pričala da ih nikada nije kažnjavao, čak i kad bi napravili nešto što nisu smjeli. Sjećam se jedne priče o pradjedovom konju Sultanu (koji je glasio kao vragolast). Moj bi pradjed upregnuo konje i otišao u polje, dok je radio pustio bi konje da slobodno pasu. Sultanu se često nije dalo čekati ili mu je bilo draže jesti sijeno u štali pa bi ponekad, kad mu je bilo dosta, otišao kući sam.

Moj pradjed znao je da s konjima treba lijepo postupati i da će oni onda rado raditi sa njim. Jednom je kupio uplašenog konja Joška od nasilnog vlasnika te je s njim nakon nekog vremena razvio odnos pun povjerenja.


Moj pradjed Marko s Joškom kod bunara, Kukujevci oko 1965.

Priče poput ove inspirirale su me tokom djetinjstva i bila sam ponosna na to što je netko iz moje obitelji imao i volio konje te znao raditi sa njima. Ali tek kad sam počela malo dublje proučavati konje i naš odnos s njima shvatila sam koliko su moj pradjed i mnogi drugi pradjedovi i prabake bili povezani sa svojim konjima.


Povezanost s konjem je onaj osjećaj da konj želi biti s nama i da se dobro osjećamo u njegovom društvu, da se razumijemo i da nam je ugodno biti zajedno. To su trenutci kad možemo komunicirati s konjem gotovo telepatijom, kad osjećamo da on razumije što mi želimo u trenutku kad na to pomislimo. Kad se družimo s konjem i sve teče bez problema...

Povezanost označava toliko toga u odnosu ljudi i konja. Ona se događa s vremenom i pozitivnim iskustvom koje dijelimo s konjem i koje on dijeli s nama. Prava povezanost se događa kada konj u nama vidi sigurnost i kada vidi da nam može vjerovati.

Mislim da povezanost možemo usporediti sa prijateljstvom...

Kada upoznamo nekoga čije društvo nam se sviđa, nađemo zajedničke interese i dijelimo priče; upoznajemo se; s vremenom se družimo sve više i više jer se osjećamo dobro u društvu te druge osobe; imamo sve više i više zajedničkih iskustava; i s vremenom se možemo dovoljno opustiti da zaista budemo potpuno svoji u društvu naših prijatelja.

Kako ja to vidim , proces je sličan i s konjima. Ali, ne smijemo nikada zaboraviti da smo u odnosu čovjek-konj mi ti koji odlučujemo: kad, gdje, što i na koji način ćemo raditi.

Kada dođemo u kontakt s konjem, potrebno je vrijeme da se upoznamo. Naša je odgovornost da se potrudimo razumijeti njegovo ponašanje i pronađemo najbolje načine za dostizanje naših ciljeva. Ako između nas postoji razumijevanje, povjerenje i poštovanje naša povezanost može rasti.

Što za vas znači povezanost s konjem?


p.s. Pratite nas za drugi dio bloga o tome što sve možete učiniti da se više povežete sa svojim konjem. :)



706 views0 comments

Recent Posts

See All