Kad samo pogledaš konja mislim da malo tko može ostati ravnodušan na njihovu ljepotu. Njihova dlaka i razne boje u kojima dolaze, čvrste noge, kopita, griva i rep. Njihova leđa i sapi, a tek kad pomaziš njihov vrat... Ali ono što mislim da nas najviše privlači je njihova glava tako prelijepog oblika često ukrašena bijelom zvijezdom, lisom, brnjom, njihove stalno aktivne uši, velike nozdrve i ta slatka mekana njuška i njihove prelijepe oči...
Te oči su ono što je mene potpuno očaralo kad sam ih prvi put ugledala. Nježne, velike i tople kao lijepi san. Kažu da su oči ogledalo duše, ja se s time slažem, a kakva je onda duša konja? Za mene je velika, mudra, stara s puno odgovora i iskustava, topla i prijateljska s ogromnom količinom ljubavi i sposobnošću da oprosti.
Kad sam bila mala, bila sam plaho i sramežljivo dijete, pomalo sam se plašila tog velikog svijeta oko sebe i raznih nepredvidljivih situacija i ljudi koji su bujali u mojoj mašti. Srećom imam predivne roditelje koju su skužili da sam potpuno luda za konjima i vodili su me stalno da im budem blizu. Nakon 4 duge godine čekanja sa 9 godina poklonili su mi najljepši poklon na svijetu i upisali me u školu jahanja.
Kad sam bila blizu konja osjećala sam se da sam u nekom drugom svijetu, svijetu mene i konja u kojem sam se osjećala sigurno, hrabro i jako jako sretno. Tako je bilo od prvog dana i još uvijek je tako.
Imala sam nekoliko pauza, u pubertetu su mi ambicije porasle i počela sam od konja zahtijevati puno i previše. Nije to čak imalo veze s tim da sam htjela biti bolja/najbolja na natjecanjima već više sam se natjecala sa slikom koju sam htjela doseći u svojoj glavi.
A konj kojeg sam tada jahala se toliko trudio (to danas znam) i uvijek se rastužim jer mi je davao sve što je mogao, a meni to nije bilo dovoljno i bila sam frustrirana i znala sam ga čak i kazniti jer se "nije trudio" koliko sam htjela. Nakon takvih treninga redovito bi se osjećala grozno, užasno i bila sam ljuta na sebe te sam znala plakati od grižnje savijesti u sedlu moleći ga za oprost. Uslijedila je kriza, nisam više trenirala već se samo šetala s konjem i onda sam jednog dana potpuno iskrena prema sebi zaključila da me jahanje više ne veseli i da ću prestati.
Ono što nisam tada razumijela je da me nije prestalo veseliti jahanje i druženje s konjima već da sam potpuno krivo skrenula u svom odnosu s njima.
Nisam bila svjesna da je moja ambicija zasjenila ljubav koju imam za konje i koja me i privukla k njima. Par puta tokom nekoliko godina sam počinjala ponovno jahati i prestajala. Počinjala zbog toga jer su mi nedostajali i svaki put kad bi im bila blizu bila sam bliže sebi. Prestajala bi jer bi se suočila sa zidom, nekom poteškoćom u radu s njima koju nisam znala kako prijeći i nitko mi tada nije mogao objasniti šta da radim (tada još nije bilo interneta :). Savjeti poput "čvršće, jače, strože" niti su pomagali niti su rezonirali samnom pa sam ponovno suočena s frustracijama odustajala.
Najgori je taj osjećaj da ne znaš što napraviti i da se problem samo ponavlja ili raste.
Kad sam napokon počela učiti o tome kako konji prirodno funkcioniraju i kako im pristupiti na način koji dozvoljava da se izraze i pokažu nam što im je, predamnom se otvorila nova galaksija. Činilo mi se kao da se sve slaže na svoje mjesto i što je najbolje od svega sve je tako logično. Govor tijela konja, znakovi stresa i relaksacije, njegova psiha i način na koji funkcionira... Konj je biljojed i kao takav nema isti način razmišljanja kao mi i ostali lovci. Konji žive u jednom potpuno drugačijem svijetu od našeg i ako smo spremni od njih puno toga možemo naučiti o vodstvu, o praštanju, povezanosti, energiji i kako ju doživljavamo, o brizi za druge, senzibilnosti, slušanju i promatranju, razumijevanju...
Kad sam navršila 32 napokon sam kupila konja. Linu. Imao je tad 11 godina, sa svojim fizičkim poteškoćama, "mušicama", nesigurnostima, ali i sa ogromnim potencijalom kojeg zajedno razvijamo. Zaljubila sam se na prvi pogled u njega, njegove sjajne oči i njegovu posebnu komunikativnost kad sam došla pomoći njemu i njegovoj tadašnjoj vlasnici.
Uz Linu ponovno i uvijek iznova učim o strpljenju i uvažavanju drugih, učim o sebi i svojim "mušicama" i nesigurnostima, o odnosima s drugima i sa samom sobom...
Učim kako biti bolja učiteljica i kako biti učenik. Ja učim Linu, Lino uči mene.
Volim ga i to mu pokazujem tako što se brinem za njega, tako što ne pretpostavljam svoje ciljeve i želje njegovim mogućnostima, tako što sam spremna odustati od svojih nauma i prilagoditi se, uzeti vremena, tako što učim ne očekivati već se kretati u mogućnostima koje izviru i stvaraju se iz trenutka u trenutak. I naravno nježnošću, poljupcima i poslasticama kako mi ljudi već to radimo. :)
Bitno mi je da želi biti samnom, da kad ga pozovem dođe k meni ili čim me vidi krene prema vratima od ispusta, da voli surađivati i da to radi dobrovoljno. Bitno mi je da je on sretan, da je vani s društvom po cijele dane, da je zdrav, da ima zdrava kopita, da se dobro osjeća. Tako ja njega volim.
Tako volim sve konje, želim da im je lijepo u mojem društvu i da nauče nešto novo, da im bude ugodno i zanimljivo. Oduvijek sam željela imati štalu u koju dođeš i odeš po konja u ispust i onda radiš s njim i nakon sata i druženja ga opet vratiš frendovima. To mi se jedino činilo fer i s ljubavlju. Danas znam da postoji još toliko toga što trebamo znati o konjima da bismo bili fer prema njima. Zato i postoji ovaj blog koji će nadam se poslužiti svima onima koji žele ostvariti odnos s konjem iz snova i učiti o njima kako bi ih bolje razumijeli i bili uspješniji učitelji i učenici konja s kojima rade. Nije bitno da li imate idealne uvjete ili ne, bitno je da tražite bolji način i da ste spremni poduzeti korake. Nadam se da ćete na ovoj stranici pronaći korisne informacije, podršku i inspiraciju bez obzira da li ste sportaš, početnik, profesionalac ili rekreativac. Možete pratiti naš blog, facebook i instagram, za više informacija o našim uslugama pronjuškajte po stranici, slobodno nam pišite.
Ovaj blog sam napisala jer želim da znate da niste sami u svojoj potrazi za boljim pristupom prema konjima i da niste sami ako ste zapeli ili ne znate od kuda biste krenuli u kreiranju odnosa o kakvom sanjate. Tu smo zbog vas i vaših konja.
Cijeli video Day with Lino možete pogledati ovdje :) .
Veliko hvala Matiji Kralju na ovom prekrasnom videu u kojem je zabilježio jedan sasvim "običan" dan, druženje s Linom i naš trening. <3
